PREDMET C-513/99 Odluka Suda od 17. rujna 2002. Concordia Bus Finland Oy Ab, prije Stagecoach Finland Oy Ab protiv Helsigin kapunki i HKL-Bussiliikenne. Upit za prethodnu odluku: Korkein hallinto-oikeus Finska. Javni ugovori za usluge u sektoru prijevoza Direktive 92/50/EEZ i 93/38/EEZ Općina, naručitelj, koja organizira usluge autobusnog prijevoza i ekonomski neovisan subjekt koji sudjeluje u natječajnom postupku kao ponuditelj Uzimanje u obzir kriterija vezanih za zaštitu okoliša da bi se otvrdila ekonomski najbolja ponuda Je li dopušten slučaj kada općina, kao subjekt koji se natječe, lakše udovoljava tim kriterijima. Predmet C-513/99. Izvješće Europskog suda za 2002., stranica I-07213 Stranke U Predmetu C-513/99, UPUĆIVANJE na Sud, prema Članku 234 EZ-a, od strane Korkein hallinto-oikeus (Finska) za prethodnu odluku u postupku, koji čeka rješenje pred tim sudom, između Concordia Bus Finland Oy Ab, prije Stagecoach Finland Oy Ab, i Helsingin kaupunki, HKL-Bussiliikenne, o tumačenju Članaka 2(1)(a), 2(c) i (4) te 34(1) Direktive Vijeća 93/38/EEZ od 14. lipnja 1993., kojom se usklađuju postupci nabave za subjekte koji djeluju u sektorima voda, energije, prijevoza i telekomunikacija (OJ 1993 L 199, str. 84), nadopunjene Aktom o pristupanju Republike austrije, Republike Finske i Kraljevine Švedske i preinakama Sporazuma na kojima se zasniva Europska Unija (OJ 1994 C 241, str. 21, i OJ 1995 L 1, str. 1), te Članka 36(1) Direktive Vijeća 92/50/EEZ od 18. lipnja 1992., u vezi s usklađivanjem postupaka dodjele javnih ugovora za usluge (OJ 1992 L 209, str. 1), SUD, u sastavu: G.C. Rodriguez Iglesias, Predsjednik, P. Jann i F. Macken (Predsjednici komora), C. Gulmann, D.A.O. Edward, A. La Pergola, M. Wathelet, R. Schintgen i V. Skouris (Izvjestitelj), Suci, Glavni Odvjetnik: J: Mischo, Zapisnik: H. von Holstein, Zamjenik voditelja registra, nakon razmatranja pisanih napomena podnesenih u ime: - Concordioa Bus Finland Oy Ab, M. Heinonen, oikeustieteen kandidatti, - Helsingin kaupunki, A.-L. Salo-Halinen, u svojstvu zastupatelja, - Vlade Finske, T. Pynnä, u svojstvu zastupatelja, - Vlade Grčke, D. Tsagkaraki i K Grigoriu, u svojstvu zastupatelja, - Vlade Nizozemske, M.A. Fierstra, u svojstvu zastupatelja, - Vlade Austrije, C. Pesendorfer, u svojstvu zastupatelja, - Vlade Švedske, A. Kruse, u svojstvu zastupatelja, - Komisije EZ-a, M. Nolin, u svojstvu zastupatelja, uz pomoć E. Saviae, avocat, s obzirom na Prijavu za saslušanje, 1
nakon saslušanja usmenih napomena od strane Concordia Bus Finland Oy Ab, kojeg je zastupao M. Savola, asinajaja; Helsingin kaupunki, kojeg je zastupao A.-L. Salo-Halinen; Vlade Finske, koju je zastupao T. Pynnä; Vlade Grčke, koju je zastupao K. Grigoriu; vlade Austrije, koju je zastupao M. Winkler, u svojstvu zastupatelja; Vlade Švedske, koju je zastupao A. Kruse; Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, koju je zastupao R. Williams, Odvjetnik; i Komisije, koju je zastupao M. Nolin, uz pomoć A. Saviae, na saslušanju 9. listopada 2001., nakon saslušanja Mišljenja Glavnog odvjetnika na zasjedanju 13. prosinca 2001., donosi sljedeću Odluku Osnove odluke 1 Po narudžbi od 17. prosinca 1999., zaprimljenoj na Sudu 28. prosinca 1999., Korkein hallinto-oikeus (Vrhovni upravi sud) Sudu je na prethodnu odluku, prema Članku 234 EZ-a, uputio tri pitanja o tumačenju Članaka 2(1)(a), 2(c) i (4) te 34(1) Direktive Vijeća 93/38/EEZ od 14. lipnja 1993., kojom se usklađuju postupci nabave za subjekte koji djeluju u sektorima voda, energije, prijevoza i telekomunikacija (OJ 1993 L 199, str. 84), nadopunjene Aktom o pristupanju Republike Austrije, Republike Finske i Kraljevine Švedske i preinakama Sporazuma na kojima se zasniva Europska Unija (OJ 1994 C 241, str. 21, i OJ 1995 L 1, str. 1) («Direktiva 93/38»), te Članka 36(1) Direktive Vijeća 92/50/EEZ od 18. lipnja 1992., u vezi s usklađivanjem postupaka dodjele javnih ugovora za usluge (OJ 1992 L 209, str. 1). 2 Ta su se pitanja pojavila u postupku između Concordia Bus Finland Oy Ab («Concordia») i Helsingin kapunki (Grada Helsinkija) te HKL-Bussiliikenne («HKL»), a u vezi s pravovaljanošću odluke Liikepalvelulautakunta (Odbora za trgovačke usluge) grada Helsinkija, kojom se HKL-u dodjeljuje ugovor za prometovanje linije u gradskoj autobusnoj mreži Helsinkija. Pravna pozadina Zakon EZ-a Direktiva 92/50 3 Članak 1 Direktive 92/50 određuje: «U svrhe ove Direktive: (a) javni ugovori za usluge znače ugovori za financijski interes, sklopljeni napismeno, između pružatelja usluga i naručitelja, s izuzetkom:... (ii) ugovora dodijeljenih u područjima iz Članaka 2, 7, 8 i 9 Direktive 90/531/EEZ ili onih koji ispunjavaju uvjete iz Članka 6(2) iste direktive;...» 4 U Članku 36 Direktive 92/50, naslovljenom «Uvjeti za dodjelu ugovora», stoji sljedeće: «1. Bez utjecaja na nacionalne zakone, propise ili upravne odrebe o naknadi za određene usluge, kriteriji na kojima će naručitelj temeljiti dodjelu ugovora mogu biti: (a) različiti kriteriji vezani za ugovor, u slučaju da se ugovor dodjeljuje ekonomski najboljoj ponudi, a to su: na primjer, kvaliteta, tehničke odlike, estetske i funkcionalne karakteristike, tehnička pomoć i usluga nakon prodaje, datum ispostave, vrijeme ispostave i vrijeme ispunjenja, cijena; ili 2
(b) isključivo najniža cijena. 2. Gdje se ugovor dodjeljuje ekonomski najboljoj ponudi, naručitelj će u ugovornoj dokumentaciji ili u obavijesti o natječaju navesti kriterije dodjeljivanja koje namjerava primijeniti, po mogućnosti ih navodeći po redu važnosti.» Direktiva 93/38 5 Članak 2 Direktive 93/38 određuje: «1. Ova će se Direktiva primjenjivati na naručitelje koji: (a) su javne vlasti ili javna poduzeća i koji vrše jednu od djelatnosti navedenih u paragrafu 2; (b) ukoliko nisu javne vlasti ili javna poduzeća, a za svoju djelatnost imaju bilo koju od onih iz pragrafa 2 ili bilo koju njihovu kombinaciju te djeluju na temelju posebnih ili isključivih prava koje im je dala nadležna vlast države članice. 2. Djelatnosti relevantne za svrhe ove Direktive biti će:... (c) prometovanje mreža, koje javnosti pružaju uslugu u području prijevoza putem željeznice, automatiziranih sustava, tramvaja, trolejbusa, autobusa ili žičare. Što se tiče usluga prijevoza, smatrat će se da postoji mreža, ukoliko se usluga pruža prema režimu rada kojeg je postavila nadležna vlast države članice, poput uvjeta o linijama koje treba poslužiti, kapaciteta koji treba biti dostupan ili učestalosti usluge;... 4. Pružanje usluga autobusnog prijevoza javnosti neće se smatrati relevantnom djelatnošću unutar paragrafa 2(c) tamo gdje ostali subjekti, općenito ili u određenom zemljopisnom području, te usluge mogu pružati pod istim uvjetom kao i naručitelji....» 6 Prema Članku 34 direktive 93/38: «1. Bez utjecaja na nacionalne zakone, propise i upravne odredbe o naknadi za određene usluge, kriteriji na kojima će naručitelji temeljiti dodjelu ugovora biti će: (a) ekonomski najbolja ponuda, uključujući različite kriterije, ovisno o ugovoru koji je u pitanju, kao što su: datum ispostave ili ispunjenja, operativni troškovi, ekonomičnost, kvaliteta, estetske i funkcionalne karakteristike, tehničke odlike, tehnička pomoć i usluga nakon prodaje, obveze s obzirom na rezervne dijelove, osiguranje zaliha i cijena; ili (b) isključivo najniža cijena. 2. U slučaju navedenom u paragrafu 1(a), naručitelji će u ugovornoj dokumentaciji ili u obavijesti o natječaju navesti sve kriterije koje namjeravaju primijeniti na dodjelu, po mogućnosti ih navodeći po redu važnosti....» 7 Članak 45(3) i (4) Direktive 93/38 navodi: «3. Direktiva 90/531/EEZ prestat će vrijediti od dana kada države članice počnu s primjenom ove Direktive, što neće utjecati na obveze vezane za rokove postavljene u Članku 37 te Direktive. 4. Upiti o Direktivi 90/531/EEZ biti će sastavljeni kao da se odnose na ovu Direktivu.» Nacionalni zakon 8 Direktive 92/50 i 93/38 prenesene su u finski zakon Julkisista hankinnonista annettu laki (Zakonom o javnoj nabavi) 1505/1992, nadopunjenom Zakonima 1523/1994 i 725/1995 («Zakon 1505/1992»). 3
9 Prema Paragrafu 1 Zakona 1505/1992, država i lokalne vlasti, te ostali naručitelji specificirani u tom zakonu, moraju udovoljavati odredbama iz tog zakona, kako bi se stvorila konkurencija i osigurao pravičan i nediskriminirajući tretman sudionika u natječajnim postupcima. 10 Prema paragrafu 2 Zakona 1505/1992, općinske su vlasti također naručitelji. 11 Paragraf 7(1) Zakona 1505/1992 određuje da se, prvo, ugovori dodjeljuju što povoljnije i, drugo, da se prihvaća ona ponuda čija je cijena najjeftinija ili ona čiji su ukupni ekonomski uvjeti najbolji. 12 Postupke dodjele javnih ugovora u Finskoj detaljnije reguliraju Propis 243/1995 o ugovorima za nabavu roba, usluge i radove, koji premašuju minimalne vrijednosti i Propis 567/1994 o ugovorima za subjekte koji djeluju u sektorima voda, energije, prijevoza i telekomunikacija, a koji premašuju minimalnu vrijednost, dopunjen Propisom 244/1995 («Propis 567/1994»). 13 Paragraf 4(1) Propisa 243/1995 iz opsega tog propisa isključuje ugovore na koje se primjenjuje Propis 567/1994. Paragraf 1(10) potonjeg iz svog opsega isključuje ugovore na koje se primjenjuje Propis 243/1995. 14 Paragraf 43 Propisa 243/1995 određuje: «1. Naručitelj mora prihvatiti ili ponudu koja je prema kriterijima procjenjivanja ugovora ukupno ekonomski najbolja, ili ponudu čija je cijena najjeftinija. Kriteriji za procjenu ukupne ekonomske prednosti mogu biti, na primjer, cijena, vrijeme ispostave, datum ispunjenja, troškovi upotrebe, kvaliteta, troškovi ciklusa vijeka trajanja, estetske ili funkcionalne karakteristike, tehničke odlike, usluge održavanja, pouzdanost ispostave, tehnička pomoć i pitanja okoliša....» 15 Slično tome, u Paragrafu se 21(1) Propisa 567/1994 iznosi kako naručitelj mora prihvatiti ponudu koja je prema kriterijima procjenjivanja nabave roba, usluge ili radova ukupno ekonomski najbolja, ili ponudu čija je cijena najjeftinija. Kriteriji za procjenu ukupne ekonomske prednosti mogu biti, na primjer, cijena, vrijeme ispostave, troškovi upotrebe, kvaliteta, troškovi ciklusa vijeka trajanja, utjecaji na okoliš, estetske ili funkcionalne karakteristike, tehničke odlike, usluge održavanja i tehnička pomoć. Glavni postupak i pitanja upućena za prethodnu odluku 16 Iz narudžbe za upit proizlazi da je, 27. kolovoza 1997., gradsko vijeće Helsinkija odlučilo progresivno otvarati natječaje za cjelokupnu mrežu autobusnog prijevoza grada Helsinkija, tako da bi prva dodijeljena linija počela prometovati u voznom redu za jesen 1998. 17 Prema propisima kojima se uređuje javni prijevoz u gradu Helsinkiju, za planiranje, razvoj, provedbu i ostalo uređenje nadzora javnog prijevoza, zaduženi su, ukoliko nije drugačije određeno, Joukkoliikennelautakunta (odbor za javni prijevoz) i Helsingin kaupungin liikennelaitos (odjel za prijevoz grada Helsinkija, «odjel za prijevoz») koji mu je podređen. 18 Prema propisima koji se primjenjuju, odbor za komercijalne usluge grada Helsinkija zadužen je za odluke o dodjeljivanju usluga javnog prijevoza u gradu, sukladno ciljevima koje su usvojili gradsko vijeće Helsinkija i odbor za javni pijevoz. Nadalje, odjel za nabavu grada Helsinkija zadužen je za djelatnosti u vezi s ugovorima za usluge gradskog javnog prijevoza. 4
19 Odjel za prijevoz jest trgovačko poduzeće općine, koje se poslovno i ekonomski dijeli na četiri odjela proizvodnje (autobusi, tramvaji, metro i održanje pruga i imovine). HKL je odjel proizvodnje autobusa. Odjel također uključuje čelni odjel, koj se sastoji od odjela za planirnje te upravnog i gospodarskog odjela. Odjel za planiranje djeluje kao ured za naručivanje, koji se bavi pripremanjem prijedloga odboru za javni prijevoz, linijama za koje se raspisuje natječaj, te stupnjem usluge koji se treba zahtijevati. Odjeli proizvodnje ekonomski su zasebni s obzirom na ostatak odbora za prijevoz te imaju zasebno računovodstvo i bilance. Natječajni postupak koji je u pitanju u glavnom postupku 20 Odjel za nabavu grada Helsinkija, putem pisma od 1. rujna 1997. i obavijesti objavljenoj u Službenom glasilu EZ-a 4. rujna 1997., objavio je poziv za prikupljanje ponuda za prometovanje gradske autobusne mreže u gradu Helsinkiju, sukladno linijama i redovima vožnje koji su opisani u dokumentu u sedam dijelova. Glavni se postupak tiče dijela 6 obavijesti o natječaju, vezanog za liniju 62. 21 Iz dokumentacije u ovom predmetu proizlazi da bi, prema obavijesti o natječaju, ugovor bio dodijeljen poduzeću čija je ponuda gradu ukupno ekonomski najbolja. To se trebalo procijeniti upućivanjem na tri kategorije kriterija: ukupne cijene prometovanja, kavalitete autobusnog voznog parka, te kvalitete prijevoznika i njegovog ekološkog gospodarenja. 22 Prvo, s obzirom na ukupnu zatraženu cijenu, najbolja bi ponuda dobila 86 bodova, dok bi se broj bodova ostalih ponuda izračunao po sljedećoj formuli: Broj bodova = iznos plaće za poslovanje kod najbolje ponude podijeljen s iznosom ponude koja je u pitanju i pomnoženo s 86. 23 Nadalje, s obzirom na kvalitetu voznog parka, na temelju nekoliko kriterija ponuditelj može dobiti maksimalno 10 dodatnih bodova. Među ostalim, ti su se bodovi dodjeljivali za upotrebu autobusa, čije je ispuštanje dušikovog oksida ispod 4 g/kwh (+ 2.5 boda po autobusu) ili ispod 2 g/kwh (+ 3.5 bodova po autobusu), a razina vanjske buke ispod 77 db (+ 1 bod po autobusu). 24 Konačno, s obzirom na kvalitetu prijevoznika i ekološki program, dodatni su se bodovi trebali dodjeljivati za različite ovjerene kriterije kvalitete te za ovjereni program zaštite okoliša. 25 Ured za nabavu grada Helsinkija primio je 8 ponuda za dio 6, uključujući i ponudu HKL-a i Swebus Finland Oy Ab («Swebus», kasnije Stagecoach Finland Oy Ab («Stagecoach»), potom Concordia). Ponuda se potonjeg sastojala od dvije ponude, označene kao A i B. 26 12. veljače 1998. odbor za trgovačke usluge kao prijevoznika za liniju iz dijela 6 odlučuje odabrati HKL, budući da se njegova ponuda smatrala ukupno ekonomski najboljom. Prema narudžbi za upit, Concordia (tada Swebus) je predala ponudu s najnižom cijenom, dobivši 81.44 bodova za ponudu A i 86 bodova za ponudu B. HKL je dobio 85.75 bodova. S obzirom na vozni park, HKL je dobio najviše bodova, 2.94, dok je Concordia (tada Swebus) dobio 0.77 bodova za ponudu A te -1.44 bodova za ponudu B. U tih je 2.94 bodova, koja je HKL dobio za vozni park, uključen maksimalni broj bodova za ispuštanje dušikovog oksida ispod 2 g/kwh i razinu buke ispod 77 db. Concordia (tada Swebus) nije dobio dodatne bodove za kriterije ispuštanja dušikovog oksida i razinu buke. I HKL i Concordia dobili su maksimalan broj bodova za kvalitetu i ekološki znak. U takvim uvjetima, HKL je ukupno dobio najveći broj bodova, 92.69. Concordia (tada 5
Swebus) bila je na drugom mjestu s 86.21 bodova za ponudu A i 88.56 bodova za ponudu B. Postupak pred nacionalnim sudovima i tribunalima 27 Concordia (tada Swebus) podnijela je prijavu Kilpailuneuvostou (Finskom vijeću za tržišno natjecanje) za poništajem odluke odbora za trgovačke usluge, između ostalog tvrdeći kako je dodjela dodatnih bodova za vozni park za ispuštanje dušikovog oksida i razinu buke ispod određenih granica bila nepravedna i diskriminirajuća. Također je dala na uvid da su se dodatni bodovi dodijeljivali za korištenje jednog tipa autobusa, kojeg je u mogućnosti bio ponbuditi samo jedan ponuditelj, HKL. 28 Kilpailuneuvosto je odbacio tu prijavu. Smatrao je kako naručitelj ima ovlasti da odredi koji tip vozila želi staviti u upotrebu. Međutim, kriteriji su se odabira, kao i njihova važnost trebali utvrditi objektivno, s obzirom na potrebe naručitelja i kvalitetu usluge. Naručitelj je, ukoliko je to bilo nužno, morao biti u mogućnosti dati obrazloženje, kako bi opravdao svoj izbor i primjenu svojih kriterija procjene. 29 Kilpailuneuvosto je primijetio kako je odluka grada Helsinkija, da se prednost da autobusima s manjim stupnjem zagađivanja, uvjetovana ekološkom politikom s ciljem smanjenja štetnosti autobusnog prometa na okoliš. Time nije došlo do greške u postupku. Ukoliko je taj kriterij bio nepravedno primijenjen na ponuditelja, bilo je moguće intervenirati. Međutim, Kilpailuneuvosto je smatrao da svi ponuditelji mogu nabaviti autobuse na zemni plin, ukoliko to žele. Stoga je zaključio kako se nije pokazalo da je, zbog kriterija koji je ovdje u pitanju, došlo do diskriminacije Concordie. 30 Concordia je (tada Stagecoach) uložila žalbu Korkein hallinto-oikeusu na odluku koju je donio Kilpailuneuvosto, tražeći njen poništaj. Tvrdila je kako je dodjeljivanje dodatnih bodova za autobuse koji najmanje zagađuju i stvaraju najmanju buku pogodovalo HKL-u, kao jedinom ponuditelju koji je u mogućnosti koristiti vozni park koji može dobiti te bodove. Također je dala na uvid da se, u ukupnoj procjeni ponuditelja, u obzir ne mogu uzeti ekološki faktori koji nisu u izravnoj vezi s predmetom natječaja. 31 U svojoj narudžbi za upit Korkein hallinto-oikeus prvo navodi da je nužno ispitati potpada li ugovor, koji je u pitanju u glavnom postupku, unutar opsega Direktive 92/50 ili Direktive 93/38, kako bi se moglo odlučiti o tome primjenjuje li se na tekući predmet Propis 243/1995 ili Propis 567/1994. Također napominje kako se u Aneksu VII Direktive 93/38 spominju, s obzirom na Finsku, javni ili privatni subjekti koji vrše javni prijevoz sukladno Laki luvanvaraissesta Henkilöliikenteestä tiellä (Zakonu o dozvoljenom cestovnom putničkom prijevozu) 343/1991, kao i odjel za prijevoz, koji prometuje tramvajskom mrežom i mrežom metroa u Helsinkiju. 32 Nadalje navodi kako ispitivanje ovog predmeta također zahtijeva tumačenje odredbi zakona EZ-a o tome može li općina, kod dodjele ovakve vrste ugovora koja je u pitanju u glavnom postupku, uzeti u obzir ekološka razmatranja o ponuđenom voznom parku. Kada bi se prihvatio argument Concordie, o bodovima dodijeljenim za ekološke kriterije, to bi značilo da je broj bodova kojeg je dobila za svoju B ponudu veći od broja bodova kojeg je dobio HKL. 33 Primjećuje da se u Članku 36(1)(a) Direktive 92/50 i Članku 34(1)(a) Direktive 93/38, na popisu kriterija za utvrđivanje ekonomski najbolje ponude, ne spominju ekološka pitanja. Napominje da je Sud, u Predmetu 31/87 Gebroeders Beentjes [1988] ECR 4635 te Predmetu C-324/93 Evans Medical i Macfarlan Smith [1995] ECR I-563, donio odluku kako, pri odabiru ekonomski najbolje ponude, naručitelji mogu odabrati kriterije koji će 6
se koristiti za dodjelu ugovora. Ipak, njihov se izbor može odnositi samo na kriterije namijenjene za prepoznavanje ekonomski najbolje ponude. 34 Naposljetku se poziva na priopćenje Komisije od 11. ožujka 1988., pod naslovom «Javna nabava u EU» (COM (1988) 143), u kojem Komisija smatra da je, u svrhu odabira ukupno ekonomski najbolje ponude, legitimno uzeti u obzir ekološka razmatranja, ako od ekoloških kvaliteta proizvoda sam organizator natječajnog postupka ima izravnu korist. 35 U takvim je okolnostima Korkein hallinto-oikeus odlučio obustaviti postupak, i Sudu na prethodnu odluku uputiti sljedeća pitanja: «1. Tumače li se odredbe o opsegu Direktive Vijeća 93/38/EEZ od 14. lipnja 1993., kojom se usklađuju postupci nabave za subjekte koji djeluju u sektorima voda, energije, prijevoza i telekomunikacija..., a posebice Članak 2(1)(a), (2)(c) i (4), na način da se ta direktiva primjenjuje na postupak dodjele ugovora o prometovanju autobusnog prijevoza u gradu, kojeg provodi grad kao naručitelj, ako - je grad zadužen za planiranje, razvoj, provedbu te ostalo uređenje i nadzor javnog prijevoza na svom području, - za gore navedene djelatnosti, grad ima odbor za javni prijevoz te njemu podređeni odjel za gradski prijevoz, - unutar odjela za gradski prijevoz postoji odjel za planiranje, koji djeluje kao ured za naručivanje koji se bavi pripremanjem prijedloga odboru za javni prijevoz o linijama za koje se raspisuje natječaj te o stupnju kvalitete usluge koji se treba zahtijevati, i - unutar odjela za gradski prijevoz postoje odjeli za proizvodnju, koji su ekonomski zasebni s obzirom na ostatale odjele odjela za prijevoz, uključujući i odjel koji pruža usluge autobusnog prijevoza i sudjeluje u natječajnim postupcima vezanim uz iste? 2. Tumače li se odredbe EZ-a o javnoj nabavi, posebice Članak 36(1) Direktive Vijeća 92/50/EEZ od 18. lipnja 1992., o usklađivanju postupaka dodjele javnih ugovora za usluge... ili njemu istovjetan Članak 34(1) Direktive 93/38/EEZ, na način da grad koji je naručitelj, pri organiziranju natječajnog postupka za prometovanje autobusnog prijevoza u gradu, može, između kriterija za dodjeljivanje ugovora na temelju ekonomski najbolje ponude, u obzir uzeti, uz cijenu ponude i kvalitetu ekološkog programa prijevoznika te ostale različite karakteristike voznog parka, i nisku razinu ispuštanja dušikovog oksida te nisku razinu buke voznoga parka, koje je ponudilo poduzeće koje se natječe, tako da je u obavijesti o natječaju prethodno obznanio da se, kod usporedbe ponuda, u obzir mogu uzeti dodatni bodovi za vozni park, ukoliko su ispuštanje dušikovog oksida ili razina buke kod pojedinih autobusa ispod određene razine? 3. Ako je odgovor na gore navedeno pitanje potvrdan, tumače li se onda odredbe EZ-a o javnoj nabavi na način da dodjeljivanje dodatnih bodova, za gore navedene karakteristike vezane uz ispuštanje dušikovog oksida i razinu buke voznoga parka, ipak nije dopušteno, ako se otprije zna da je odjel koji vrši autobusni prijevoz, a pripada gradu koji je naručitelj, u mogućnosti ponuditi autobusni vozni park koji posjeduje gore navedene karakteristike, a kojeg je, u danim okolnostima, samo nekolicina poduzeća u tom sektoru u suprotnom u mogućnosti ponuditi?» Pitanja upućena za prethodnu odluku 36 Na početku bi trebalo primijetiti da se, kao što se može uočiti iz narudžbe za upit, argumenti, koje je Concordia iznijela u obrazloženju svoje žalbe upućene Korkein hallinto-oikeusu, odnose isključivo na navodnu nezakonitost sustava bodovanja za 7
kriterije za autobusni vozni park, koji je specificiran u natječaju koji je predmet glavnoga postupka. 37 Tako svojim drugim i trećim pitanjem nacionalni sud prvo pita dopušta li Članak 36(1)(a) Direktive 92/50 ili Članak 34(1)(a) Direktive 93/38 da se, među kriterijima za dodjelu javnoga ugovora na temelju ekonomski najbolje ponude, uključi i smanjenje ispuštanja dušikovog oksida ili razine buke vozila, i to na način da se u svrhu usporedbe ponuditelja mogu dodijeliti dodatni bodovi, ukoliko je takvo ispuštanje ili razina buke ispod određene granice. 38 Kao drugo, sud pita dopuštaju li propisi postavljeni tim direktivama, pogotovo načelo jednakog tretmana, da se u obzir uzmu takvi kriteriji, u slučajevima gdje je od početka jasno da je prijevozno poduzeće, koje je u vlasništvu općine koja organizira natječajni postupak, jedno od nekolicine poduzeća koja su u mogućnosti ponuditi autobuse koji udovoljavaju tim kriterijima. 39 Iz odredbi je Članka 36(1)(a) Direktive 92/50 i Članka 34(1)(a) Direktive 93/38 jasno kako imaju supstancijalno jednak sadržaj. 40 Štoviše, kao što proizlazi iz narudžbe za upit, u glavnom postupku nije bilo nikakve rasprave ni o nacionalnom zakonu koji se tu primjenjuje, niti o zakonu EZ-a. 41 Kao što se može uočiti iz sadržaja prvoga pitanja, Korkein hallinto-oikeus ne postavlja pitanje o primjenjivosti Direktive 92/50, već isključivo o primjenjivosti Direktive 93/38 na glavni postupak. 42 Zato se prvo mora uzeti u obzir kako se drugo i treće pitanje odnose na činjenicu jesu li kriteriji dodjele, poput onih koji su u pitanju u glavnom postupku, sukladni relevantnim odredbama Direktive 92/50. Kao drugo, mora se uzeti u obzir kako svojim prvim pitanjem nacionalni sud pita o tome bi li odgovor na ta pitanja bio drugačiji kad bi se Direktiva 93/38 primijenjivala. Iz toga slijedi da bi se drugo i treće pitanje u razmatranje trebali uzeti jedno za drugim, prije prvog pitanja. Drugo pitanje 43 Svojim drugim pitanjem nacionalni sud pita tumači li se Članak 36(1)(a) Direktive 92/50 na način da, u slučajevima kad u kontekstu javnog ugovora za pružanje usluga gradskog autobusnog prijevoza naručitelj odluči dodijeliti taj ugovor ponuditelju ekonomski najbolje ponude, on u obzir može uzeti i smanjenje ispuštanja dušikovog oksida ili razine buke vozila, i to na način da se u svrhe usporedbe ponuda mogu dodijeliti dodatni bodovi, ako je to ispuštanje ili razina buke ispod određene granice. Napomene podnesene Sudu 44 Concordia tvrdi kako, u postupku javnog natječaja, kriteriji za donošenje odluke uvijek moraju, sukladno sadržaju relevantnih odredbi zakona EZ-a, biti ekonomske prirode. Ako naručitelj za svoj cilj ima zadovoljenje ekoloških ili nekih drugih uvjeta, onda treba pokrenuti neki drugi postupak, a ne javni natječaj. 45 S druge strane, ostale stranke u glavnom postupku, države članice koje su priložile svoje napomene i Komisija smatraju kako je u kriterije za dodjelu javnoga ugovora dopušteno uključiti i one ekološke. Kao prvo, oni se pozivaju na Članak 36(1)(a) direktive 92/50 te Članak 34(1)(a) Direktive 93/38 u kojima se, samo kao primjeri, navode faktori koje naručitelj može uzeti u obzir kod dodjeljivanja takvog ugovora; nadalje se oni pozivaju na Članak 6 EZ-a, kojim se zahtijeva da se zaštita okoliša uključi među ostale programe EZ-a; konačno, oni se pozivaju i na presude u predmetima 8
Beentjes te Evans Medical i Macfarlan Smith, u kojima se naručitelju dopušta odabir kriterija koje smatra relevantnima pri procjeni podnesenih ponuda. 46 Posebice, grad Helsinki i finska Vlada navode kako je što veće smanjenje štetnih emisija u interesu grada i njegovih stanovnika. Sam grad Helsinki, koji je zadužen za zaštitu okoliša u svom području, od toga ima izravne uštede, posebice u zdravstvenosocijalnom sektoru, koji predstavlja oko 50% ukupnog gradskog budžeta. Faktori koji, čak i u maloj mjeri, doprinose poboljšanju ukupnog zdravstvenog stanja stanovništva, omogućavaju gradu brzo i značajno smanjenje troškova. 47 Grčka Vlada nadodaje kako sloboda procjenjivanja, dana nacionalnim vlastima, s obzirom na odabir kriterija za dodjeljivanje javnih ugovora, pretpostavlja da taj odabir nije proizvoljan te da se kriterijima uzetim u obzir ne krše odredbe Sporazuma EZ-a, posebice ne ona temeljna načela koja su njim zajamčena, poput slobode osnivanja, slobode pružanja usluga te zabrane diskriminacije na temelju nacionalnosti. 48 Nizozemska Vlada navodi kako kriteriji za dodjeljivanje javnih ugovora, koje naručitelj primjenjuje, uvijek moraju imati ekonomsku dimenziju. Ipak, ona tvrdi da je u glavnom postupku tom uvjetu udovoljeno, budući da je grad Helsinki i naručitelj i tijelo financijski zaduženo za ekološku politiku. 49 Austrijska Vlada daje na uvid kako se Direktivama 92/50 i 93/38 uvode dvije bitne restrikcije na odabir kriterija za dodjeljivanje javnih ugovora. Prvo, kriteriji, koje je odabrao naručitelj, moraju se odnositi na ugovor koji se dodjeljuje te mu moraju omogućiti donošenje odluke o ekonomski najboljoj ponudi. Drugo, ti kriteriji moraju omogućiti da naručitelj donese slobodnu ocjenu na objektivnoj osnovi te oni ne smiju imati elemente proizvoljnog odabira. Štoviše, prema austrijskoj Vladi, kriteriji dodjeljivanja moraju biti u izravnoj vezi s predmetom ugovora, imati učinke koji se mogu objektivno procijeniti, te se mogu izmjeriti na ekonomskoj razini. 50 Slično tome, švedska Vlada daje na uvid kako je odabir naručitelja ograničen zato što kriteriji dodjele moraju biti u vezi s ugovorom koji se dodjeljuje te pogodni za utvrđivanje ekonomski najbolje ponude. Ona dodaje kako ti kriteriji također moraju biti u skladu s odredbama Sporazuma o slobodi protoka roba i usluga. 51 Prema Vladi Ujedinjenog kraljevstva, odredbe se Članka 36(1) Direktive 92/50 i Članka 34(1) Direktive 93/38 moraju tumačiti na način da, pri uređivanju postupka dodjele pružanja usluga autobusnog prijevoza, naručitelj može, između ostalih kriterija za dodjeljivanje ugovora, u obzir uzeti ekološke kriterije za procjenjivanje ekonomski najbolje ponude, pod uvjetom da ti kriteriji dopuštaju usporedbu svih ponuda, da su vezani za usluge koje se trebaju pružiti, te da su prethodno obznanjeni. 52 Komisija drži da kriteriji za dodjelu javnih ugovora, koji se mogu uzeti u obzir pri procjenjivanju ekonomski najbolje ponude, moraju ispuniti četiri uvjeta. Oni moraju biti objektivni, moraju se primjenjivati na sve ponude, moraju biti tijesno vezani uz predmet ugovora koji je u pitanju, te moraju izravno ekonomski pogodovati naručitelju. Nalazi Suda 53 Članak 36(1)(a) Direktive 92/50 određuje da, u slučaju da se ugovori dodjeljuju ekonomski najboljoj ponudi, kriteriji na kojima naručitelj može temeljiti dodjelu ugovora mogu biti različiti kriteriji koji se odnose na ugovor, poput, na primjer, tehničkih odlika, estetskih i funkcionalnih karakteristika, tehničke pomoći i usluga nakon prodaje, datuma ispostave, vremena ispostave ili vremena ispunjenja, ili cijene. 9
54 Da bi se moglo utvrditi može li, i pod kojim uvjetima, naručitelj, sukladno Članku 36(1)(a), u obzir uzeti kriterije ekološke prirode, najprije se mora navesti da, kao što je iz sadržaja te odredbe jasno, a posebice upotrebe izraza «na primjer», kriteriji koji se mogu koristiti kao kriteriji za dodjelu javnog ugovora ekonomski najboljoj ponudi nisu iscrpno navedeni (u tu svrhu vidi i Predmet C-19/00 SIAC Construction [2001] ECR I-7725, paragraf 35). 55 Drugo, Članak 36(1)(a) ne može se tumačiti tako da svaki kriterij dodjele, kojeg koristi naručitelj da bi prepoznao ekonomski najbolju ponudu, nužno mora biti čisto ekonomske prirode. Ne može se zanemariti kako faktori koji nisu čisto ekonomski, mogu utjecati na vrijednost ponude koju ona ima za naručitelja. Takav zaključak potvrđuje i sadržaj ove odredbe, koji se izričito odnosi na kriterij estetske karakteristike ponude. 56 Štoviše, kao što je Sud već utvrdio, svrha je usklađivanja postupaka dodjele javnih ugovora na razini EZ-a, ukloniti prepreke slobodnom protoku usluga i roba (između ostalog vidi SIAC Construction, paragraf 32). 57 S obzirom na taj cilj, kao i sadržaj treće rečenice u prvom podparagrafu Članka 130r(2) Sporazuma EZ-a, koja je Amsterdamskim Sporazumom u ponešto izmjenjenom obliku prenesena u Članak 6 EZ-a, a u kojoj se iznosi da se dužnosti zaštite okoliša moraju uvrstiti u definiciju i provedbu programa i aktivnosti EZ-a, mora se zaključiti kako Članak 36(1)(a) ne isključuje mogućnost da naručitelj, pri procjenjivanju ekonomski najbolje ponude, koristi kriterije vezane uz čuvanje okoliša. 58 To ipak ne znači da naručitelj može u obzir uzeti bilo koji kriterij takve vrste. 59 Dok se Člankom 36(1)(a) Direktive 92/50 naručitelju prepušta odabir kriterija na kojima će temeljiti dodjelu ugovora, taj se odabir ipak može odnositi isključivo na kriterije čiji je cilj utvrđivanje ekonomski najbolje ponude (u tu svrhu, a u vezi s javnim ugovorima za radove, vidi Beentjes, paragraf 19, Evans Medical i Macfarlan Smith, paragraf 42, i SIAC Construction, paragraf 36). Budući da se ponuda nužno odnosi na predmet ugovora, slijedi kako kriteriji dodjele, koji se mogu primijeniti sukladno toj odredbi, moraju sami po sebi biti vezani za predmet tog ugovora. 60 Najprije je potrebno prisjetiti se da, kao što je Sud već utvrdio, za utvrđivanje ekonomski najbolje ponude, naručitelj mora biti u mogućnosti ocijeniti upućene ponude te donijeti odluku na temelju kvalitativnih i kvantitativnih kriterija koji se odnose na ugovor u pitanju (u tu svrhu, a u vezi s javnim ugovorima za radove, vidi Predmet 274/83 Komisija protiv Italije [1985] ECR 1077, paragraf 25). 61 Nadalje, iz sudske prakse proizlazi kako kriterij dodjele, čiji je učinak davanje neograničene slobode odabira naručitelju, s obzirom na dodjelu ugovora određenom ponuditelju, ne bi bio sukladan s Člankom 36(1)(a) Direktive 92/50 (u tu svrhu vidi Beentjes, paragraf 26, te SIAC Construction, paragraf 37). 62 Nadalje, treba napomenuti da se kriteriji, usvojeni za utvrđivanje ekonomski najbolje ponude, moraju primijeniti sukladno svim proceduralnim propisima koje postavlja Direktiva 92/50, a posebice propisima za oglašavanje. Iz toga slijedi da, sukladno Članku 36(2) te direktive, svi takvi kriteriji trebaju biti izričito navedeni u ugovornoj dokumentaciji ili obavijesti o natječaju, i ukoliko je moguće po redosljedu važnosti, kako bi operateri bili svjesni njihovog postojanja i opsega (u tu svrhu, a u vezi s javnim ugovorima za radove, vidi Beentjes, paragrafi 31 i 36, re Predmet C-225/98 Komisija protiv Francuske [2000] ECR I-7445, paragraf 51). 10
63 Konačno, takvi kriteriji moraju udovoljavati svim temeljnim načelima zakona EZ-a, posebice načelu nediskriminacije, kako proizlazi iz odredbi Sporazuma o pravu osnivanja i sloboodi pružanja usluga (u tu svrhu vidi Beentjes, paragraf 29, te Komisija protiv Francuske, paragraf 50). 64 Iz prethodnih razmatranja slijedi da, tamo gdje naručitelj odluči dodijeliti ugovor ponuditelju s ekonomski najboljom ponudom, on, sukladno Članku 36(1)(a) Direktive 92/50, može u obzir uzeti kriterije vezane uz očuvanje okoliša, pod uvjetom da se oni odnose na predmet ugovora, da oni naručitelju ne daju neograničenu slobodu odabira, da su izričito navedeni u ugovornoj dokumentaciji ili obavijesti o natječaju, te da udovoljavaju svim temeljnim načelima zakona EZ-a, posebice načelu nediskriminacije. 65 S obzirom na glavni postupak, najprije se mora navesti kako se smatra da su kriteriji, koji se odnose na razinu ispuštanja dušikovog oksida i razinu buke autobusa, poput onih koji su u pitanju u glavnom postupku, povezani s predmetom ugovora za pružanje usluga gradskog autobusnog prijevoza. 66 Nadalje, kriteriji kojima se dodjeljuju dodatni bodovi ponudama koje udovoljavaju određenim ekološkim zahtjevima, koji su specificirani i objektivno mjerljivi, nisu oni koji naručitelju daju neograničenu slobodu odabira. 67 Dodatno, kako je navedeno u paragrafima 21 i 24, kriteriji koji su u pitanju u glavnom postupku, bili su izričito navedeni u obavijesti o natječaju, koju je objavio ured za nabavu grada Helsinkija. 68 Konačno, pitanje o tome udovoljavaju li kriteriji, koji su u pitanju u glavnom postupku, posebno načelu nediskriminacije, treba razmotriti zajedno s odgovorom na treće pitanje, koje se upravo tim bavi. 69 Posljedično, s obzirom na sve navedeno, odgovor na drugo pitanje mora biti da se Članak 36(1)(a) Direktive 92/50 tumači na način da u slučajevima gdje, u kontekstu javnog ugovora za pružanje usluga gradskog autobusnog prijevoza, naručitelj odlučuje dodijeliti ugovor ponuditelju s ekonomski najboljom ponudom, on u obzir može uzeti ekološke kriterije, poput razine ispuštanja dušikovog oksida ili razine buke autobusa, pod uvjetom da se oni odnose na predmet ugovora, da oni naručitelju ne daju neograničenu slobodu odabira, da su izričito navedeni u ugovornoj dokumentaciji ili obavijesti o natječaju, te da udovoljavaju svim temeljnim načelima zakona EZ-a, posebice načelu nediskriminacije. Treće pitanje 70 Svojim trećim pitanjem nacionalni sud pita o tome isključuje li načelo jednakog tretmana da se u praksi u obzir uzmu kriteriji vezani uz zaštitu okoliša, poput onih koji su u pitanju u glavnom postupku, budući da je prijevozno poduzeće u vlasništvu naručitelja jedno od nekolicine poduzeća koja mogu ponuditi autobusni vozni park koji ispunjava te kriterije. Napomene podnesene Sudu 71 Concordia daje na uvid kako je mogućnost korištenja autobusa na zemni plin, koji su u praksi jedini ispunjavali dodatni kriterij smanjenja razine ispuštanja dušikovog oksida i razine buke, bila vrlo ograničena. Na dan objave natječaja, u cijeloj je Finskoj postojala samo jedna stanica za opskrbu zemnim plinom. Svojim je kapacitetom mogla opskrbljivati 15 autobusa na zemni plin. Neposredno prije objave natječaja, HKL je poslao narudžbu za 11 novih autobusa na zemni plin, što je značilo da je kapacitet stanice 11
u potpunosti iskorišten te da nije u mogućnosti nabavljati gorivo za ostala vozila. Štoviše, ta je stanica bila samo privremena. 72 Concordia zaključuje kako je HKL bio jedini naručitelj sa stvarnom mogućnošću da ponudi autobuse na zemni plin. Stoga predlaže kako bi odgovor na treće pitanje trebao biti takav da bodovi, dodijeljeni za ispuštanje dušikovog oksida i smanjenu razinu buke autobusa, ne mogu biti dopušteni, u najmanju ruku za slučaj gdje, čak i teoretski, svi prijevoznici u sektoru koji je u pitanju nisu bili u mogućnosti ponuditi usluge prikladne za dodjelu tih bodova. 73 Grad Helsinki daje na uvid kako nije bio obvezan, ni pod zakonom EZ-a niti pod finskim zakonom, na natječaj staviti vlastite usluge autobusnog prijevoza. Budući da postupak dodjele uvijek uključuje dodatni rad i trošak, grad ne bi imao razumnu osnovu za organiziranje tog postupka, da je znao kako je poduzeće čiji je vlasnik jedino bilo u mogućnosti ponuditi autobusni vozni park koji ispunjava uvjete postavljene u obavijesti o natječaju, ili da je uistinu za sebe htio zadržati vršenje tog prijevoza. 74 Finska Vlada na uvid daje kako je ocjenjivanje o objektivnosti kriterija navedenih u obavijesti o natječaju, a koji su u pitanju u glavnom postupku, u prvom redu stvar nacionalnog suda. 75 Vlada Nizozemske na uvid daje kako iz prakse Suda slijedi da kriteriji dodjele moraju biti objektivni te da ne smije biti diskriminacije među ponuditeljima. Vlada ipak navodi da je u paragrafima 32 i 33 odluke u Predmetu C-27/98 Fracasso i Leitschultz [1999] ECR I-5697, Sud smatrao da, tamo gdje preostane samo jedna ponuda, slijedeći postupak dodjele javnoga ugovora, naručitelj nije dužan ugovor dodijeliti jedinom prikladnom ponuditelju. Iz toga ipak ne slijedi da, ukoliko, zbog primjene kriterija dodjele, preostane samo jedan ponuditelj, ti kriteriji nisu zakoniti. U svakom slučaju, na nacionalnom je sdu da utvrdi je li u predmetu glavnog postupka konkurencija uistinu bila narušena. 76 Prema austrijskoj Vladi, korištenje kriterija dodjele, koji su u pitanju u glavnom postupku, u načelu može biti dozvoljeno, čak i u slučaju, poput ovog, gdje je samo relativno mali broj ponuditelja u mogućnosti ispuniti te kriterije. Međutim, čini se da, prema praksi Suda (Predmet 45/87 Komisija protiv Irske [1988] ECR 4929), postoji ograničenje za dopuštenost određenih minimalnih ekoloških standarda, kada primijenjeni krieteriji ograniče tržište usluga i roba koje treba nabaviti do te mjere da preostane samo jedan ponuditelj. Ipak, nema indikacija da je tako bilo u predmetu glavnog postupka. 77 Švedska Vlada daje na uvid kako je način na koji je u obzir uzet kriterij koji se odnosi na ispuštanje dušikovog oksida, u predmetu glavnog postupka, značio dodjelu ugovora za ponuditelja koji je imao autobuse na plin ili alkohol. Prema mišljenju Vlade, ništa nije sprječavalo ostale ponuditelje da nabave takve autobuse. Oni su nekoliko godina bili dostupni na tržištu. 78 Švedska Vlada nastavlja kako dodjeljivanje dodatnih bodova za nisku razinu ispuštanja dušikovog oksida te za nisku razinu buke autobusa, kojima ponuditelj misli vršiti prijevoz, ne dovodi do izravne diskriminacije, već se ono primjenjuje jednako na svakoga. Štoviše, ono ne izgleda niti kao neizravna diskriminacija, u smislu da nužno pogoduje HKL-u. 79 Prema Vladi Ujedinjenig kraljevstva, Direktiva 93/38 ne zabranjuje dodjeljivanje dodatnih bodova pri procjeni ponuda, u slučaju da je već unaprijed poznato da će nekolicina poduzeća biti u mogućnosti dobiti te dodatne bodove, sve dok je naručitelj u obavijesti o natječaju obznanio da se mogu dobiti takvi dodatni bodovi. 12
80 Komisija smatra da, s obzirom na različita mišljenja stranaka u kontekstu glavnog postupka, nije u poziciji utvrditi krše li primijenjeni kriteriji načelo jednakog tretmana ponuditelja. Zato je na nacionalnom sudu da donese odluku o tom pitanju te da utvrdi, na temelju objektivnih, relevantnih i konzistentnih dokaza, jesu li se ti kriteriji usvojili isključivo u svrhu odabira poduzeća koje je na kraju i izabrano ili su u tu svrhu definirani. Nalazi Suda 81 Ovdje se mora navesti kako dužnost za poštivanjem načela jednakog tretmana leži u samoj srži direktiva za javnu nabavu, koje služe unapređenju razvoja učinkovitog nadmetanja u području na koje se one primjenjuju, i u kojima su izneseni kriteriji za dodjeljivanje ugovora kojima se takvo nadmetanje namjerava i osigurati (u tu svrhu, vidi Predmet C-243/89 Komisija protiv Danske [1993] ECR I-3353, paragraf 33). 82 Stoga, prema sudskoj praksi ovdje navedenoj u paragrafu 63, kriteriji dodjele moraju poštivati načelo nediskrminacije, koje proizlazi iz odredbi Sporazuma, koje se odnose na slobodu osnivanja i slobodu pružanja usluga. 83 Za tekući se predmet najprije mora navesti da su, kao što proizlazi iz narudžbe za upit, kriteriji dodjele koji su predmet glavnog postupka, bili objektivni te da su se primjenjivali jednako na sve ponuditelje. Nadalje, ti su kriteriji bili izravno vezani uz ponuđeni vozni park te su činili sastavni dio sustava dodjeljivanja bodova. Konačno, prema tom su se sustavu dodatni bodovi mogli dodijeliti i na temelju ostalih kriterija vezanih uz vozni park, poput korištenja niskopodnih autobusa, broja sjedala te starosti autobusa. 84 Štoviše, Concordia je potvrdila svoju pobjedu na natječaju za liniju 15 u gradskoj autobusnoj mreži Helsinkija, iako se u tom natječaju posebno zahtijevalo prometovanje vozila na plin. 85 Zato se mora zaključiti kako, u kontekstu ovakvih činjenica, samom činjenicom da je jedan od kriterija za utvrđivanje ekonomski najbolje ponude, koje je usvojio naručitelj, mogao ispuniti samo mali broj poduzeća, od kojih je jedno u vlasništvu naručitelja, nije došlo do kršenja načela jednakog tretmana. 86 U takvim okolnostima, odgovor na treće pitanje mora biti takav da načelo jednakog tretmana ne isključuje da se u obzir uzmu kriteriji vezani uz zaštitu okoliša, poput onih koji su u pitanju u glavnom postupku, samo zato što je prijevozno poduzeće u vlasništvu naručitelja jedno od nekolicine poduzeća koja mogu ponuditi autobusni vozni park, koji ispunjava te kriterije. Prvo pitanje 87 Svojim prvim pitanjem nacionalni sud pita o tome bi li odgovori na drugo i treće pitanje bili drugačiji, kada bi postupak dodjele javnog ugovora, koji je predmet glavnog postupka, potpadao pod opseg Direktive 93/38. 88 Ovdje se najprije mora navesti kako su odredbe iz Članka 36(1)(a) Direktive 92/50 i Članka 34(1)(a) Direktive 93/38 bitno istog sadržaja. 89 Drugo, odredbe o kriterijima dodjeljivanja, koje se nalaze u Direktivi Vijeća 93/36/EEZ od 14. lipnja 1993., kojom se usklađuju postupci dodjele javnih ugovora za nabavu roba (OJ 1993 L 199, str. 1), te one koje se nalaze u Direktivi Vijeća 93/37/EEZ od 14. lipnja 1993., koja se odnosi na usklađivanje postupaka dodjele javnih ugovora za radove (OJ 1993 L 199, str. 54), bitno su istog sadržaja kao i one odredbe iz Članka 36(1)(a) Direktive 92/50 te Članka 34(1)(a) Direktive 93/38. 13
90 Treće, treba se uočiti da te direktive, uzete kao cjelina, čine srž zakona EZ-a o javnim ugovorima, te da se njima namjeravaju postići slični ciljevi u njihovim zasebnim područjima. 91 U takvim uvjetima, nema razloga za davanje drugačijeg tumačenja za dvije odredbe koje potpadaju pod isto područje zakona EZ-a te imaju bitno isti sadržaj. 92 Ovdje se treba napomenuti kako je Sud već prije smatrao, u paragrafu 33 predmeta Komisija protiv Danske, da obveza za poštivanjem načela jednakog tretmana leži u srži svih direktiva koje se odnose na javnu nabavu. U dokumentaciji se glavnog postupka nije otkrilo ništa što bi pokazalo da bi, s obzirom na naručiteljev odabir kriterija dodjele, tumačenje tog načela trebalo, u ovom predmetu, ovisiti o pojedinoj direktivi koja se primjenjuje na ugovor koji je u pitanju. 93 Zato odgovor na prvo pitanje mora biti takav da odgovori na drugo i treće pitanje ne bi bili drugačiji, kada bi postupak dodjele javnog ugovora, koji je predmet glavnog postupka, potpadao pod opseg Direktive 93/38. Odluka o troškovima Troškovi 94 Troškovi kojima su se izložili Vlade Finske, Grčke, Nizozemske, Austrije, Švedske i Ujedinjenog kraljevstva, te Komisija EZ-a, koji su Sudu priložili napomene, nisu nadoknadivi. Budući da je ovaj postupak, za stranke u glavnom postupku, korak u postupku koji čeka rješenje pred nacionalnim sudom, odluka o troškovima predmet je tog suda. Operativni dio odluke Na ovim osnovama, SUD, u odgovoru na pitanja, koja mu je narudžbom od 17. prosinca 1999., uputio Korkein hallinto-oikeus, ovim putem odlučuje: 1. Članak 36(1)(a) Direktive 92/50/EEZ od 18. lipnja 1992., koja se odnosi na usklađivanje postupaka dodjele javnih ugovora za usluge, mora se tumačiti na način da u slučajevima gdje, u kontekstu javnog ugovora za pružanje usluga gradskog autobusnog prijevoza, naručitelj odlučuje dodijeliti ugovor ponuditelju s ekonomski najboljom ponudom, on u obzir može uzeti ekološke kriterije, poput razine ispuštanja dušikovog oksida ili razine buke autobusa, pod uvjetom da se oni odnose na predmet ugovora, da oni naručitelju ne daju neograničenu slobodu odabira, da su izričito navedeni u ugovornoj dokumentaciji ili obavijesti o natječaju, te da udovoljavaju svim temeljnim načelima zakona EZ-a, posebice načelu nediskriminacije. 2. Načelo jednakog tretmana ne isključuje da se u obzir uzmu kriteriji vezani uz zaštitu okoliša, poput onih koji su u pitanju u glavnom postupku, samo zato što je prijevozno poduzeće u vlasništvu naručitelja jedno od nekolicine poduzeća koja mogu ponuditi autobusni vozni park koji ispunjava te kriterije. 3. Odgovori na drugo i treće pitanje ne bi bili drugačiji, kada bi postupak dodjele javnog ugovora, koji je predmet glavnog postupka, potpadao pod opseg Direktive 93/38/EEZ od 14
14. lipnja 1993., kojom se usklađuju postupci nabave za subjekte koji djeluju u sektorima voda, energije, prijevoza i telekomunikacija. 15