Stribor Markovi} FITOAROMATERAPIJA

Transkriptio

1 Stribor Markovi} FITOAROMATERAPIJA

2 Dr. sc. Stribor Markovi} FITOAROMATERAPIJA monografije esencijalnih ulja i ljekovitih biljaka temelji fitoaromaterapije Nakladnik: CENTAR CEDRUS Josipa Lon~ara 1, Zagreb infoºcentarcedrus.hr tel. 091 / ; faks: 01 / Za nakladnika: Boris Pecigo{ Recenzenti: Doc. dr. Sanda Vladimir-Kne`evi} Mr. sc. Antun Alegro Lektura i redaktura: Centar Cedrus Grafi~ko oblikovanje i priprema: Studio DiM d.o.o., Zagreb Tisak: Denona d.o.o., Zagreb Naklada: 1000 primjeraka CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveu~ili{na knji`nica - Zagreb UDK (035) (035) (035) MARKOVI], Stribor Fitoaromaterapija : monografije esencijalnih ulja i ljekovitih biljaka : temelji fotoaromaterapije / Stribor Markovi}. - Zagreb : Centar Cedrus, Kazalo. ISBN I. Fitoterapija -- Priru~nik II. Aromaterapija -- Priru~nik

3 Stribor Markovi} FITOAROMATERAPIJA monografije esencijalnih ulja i ljekovitih biljaka temelji fitoaromaterapije Zagreb, 2005.

4 Centar Cedrus, Zagreb, Sva prava pridr`ana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati niti prenositi ni u kojem obliku: elektroni~ki, mehani~ki, fotografski ili na drugi na~in bez prethodne suglasnosti izdava~a.

5 Rije~ autora UVOD [to su aromaterapija i fitoterapija? Zablude u aromaterapiji Povijest aromaterapije Koja esencijalna ulja su aromaterapijske kvalitete? Esencijalna ulja i energetski rad OSNOVE KEMIJE Kemija kao znanost Kemijske veze Glavni tipovi jednostavnih organskih molekula i funkcionalne skupine Elektronegativnost atoma i parcijalni naboji Kiselost i bazi~nost Dijagrami u aromaterapiji. Zna~enje negativiziraju}eg i pozitiviziraju}eg u istra`ivanju esencijalnih ulja Izomeri i njihova va`nost u prirodnim spojevima OSNOVE BOTANIKE Taksonomija Morfologija biljaka Histologija biljaka Fotosinteza Najva`nije aromati~e biljne porodice Metode uzgoja ljekovitog bilja FARMAKOLOGIJA Farmakokinetika Apsorpcija Apsorpcija kroz ko`u Apsorpcija u probavnom traktu Vaginalna apsorpcija Apsorpcija kroz sluznicu di{nog trakta Distribucija Metabolizam Eliminacija Liberacija Dermalni pripravci Oralni pripravci Rektalna i vaginalna aplikacija Farmakodinamika MIKROBIOLOGIJA I IMUNOLOGIJA [to su bakterije? Klasifikacija bakterija

6 FITOAROMATERAPIJA Esencijalna ulja i njihovo djelovanje na bakterije, gljivice i viruse Naj~e{}e patogene bakterije Virusi Klasifikacija virusa Djelovanje esencijalnih ulja na viruse Osnove medicinske mikologije Povr{inske mikoze Kutane mikoze Subkutane mikoze Dubinske (sistemske) mikoze Imunologija Prepoznavanje svojeg od tu eg Prepoznavanje infektivnog od neinfektivnog Prepoznavanje opasnog od neopasnog Zablude o imunostimulansima U~esnici imunolo{kog odgovora Upotreba fitoaromaterapije u kontroli imunolo{kog odgovora SIGURNOST ESENCIJALNIH ULJA I BILJNIH PRIPRAVAKA (TOKSIKOLOGIJA) Osnove toksikologije Toksikologija esencijalnih ulja Sistemska akutna toksi~nost Toksi~na djelovanja na organske sustave Hepatotoksi~nost Nefrotoksi~nost Kardiotoksi~nost, utjecaj na krvni tlak i koagulaciju Pulmonarna toksi~nost Sredi{nji `iv~ani sustav Dermotoksi~nost Kancerogenost esencijalnih ulja METODE EKSTRAKCIJE I IZOLACIJE PRIRODNIH MATERIJALA Dobivanje esencijalnih ulja Kontrola kvalitete esencijalnih ulja Tankoslojna kromatografija Plinska kromatografija Nuklearno magnetska rezonancija (NMR) Refrakcija i polarizacija Ekstrakti u fitoterapiji Pripravci od cijelih biljaka i njenih dijelova Teku}i ekstrakti Suhi ekstrakti KEMIJA I FARMAKOLOGIJA ESENCIJALNIH ULJA Alkoholi i fenoli

7 Farmakolo{ko djelovanje alkohola i fenola ^ajevac Palmarosa i \umbir-trava Pa~uli Ru`ino drvo Geraniji Marokanska kamilica Klin~i}evac Sjeme mrkve Cedrovi Mu{katna kadulja Rod Thymus Thymus vulgaris Thymus satureioides Ostale vrste roda Thymus Rod Origanum Origanum compactum i Origanum heracleoticum Ma`uran Primorski vrisak Korijandar Elemi Sandal Ostala ulja s alkoholima i fenolima Monoterpeni i seskviterpeni Farmakolo{ko djelovanje monoterpena i seskviterpena Toksi~nost terpena Limun Mandarina Gorka naran~a Ostale vrste roda Citrus Ledum Tamjanovci Galbanum Mira Bu{in ^empres \umbir Tr{lja Bor, bijeli Smreka, crna Druge vrste porodice Pinaceae Borovica Mu{katni orah Njema~ka kamilica i druga ulja s azulenima Stolisnik Tanacetum Plavi ~empres Gurjum

8 FITOAROMATERAPIJA Paprovac Aldehidi Farmakolo{ko djelovanje aldehida Toksi~nost aldehida Mati~njak (melisa) Citronele i Limunske trave (lemongrasi) Cimetovac Limunovac Kumin Druga ulja s aldehidima Ketoni Farmakolo{ko djelovanje ketona Toksi~nost ketona Paprena metvica Druge vrste roda Mentha Ru`marin Kadulja, ljekovita Druge vrste kadulja Smilje Ostale vrste roda Helichrysum Miloduh (izop) Manuka i Kanuka Kurkuma Vetiver Vrste odoljena (valerijane) Nard Kim Kopar Druga ulja s ketonima Esteri i kiseline Farmakolo{ko djelovanje estera Lavanda Lavanda, {irokolisna Druge vrste roda Lavandula Zimzeleni i Breze Ylang-ylang Rimska kamilica Limunska metvica Kardamom Ulja s esterima cimetne kiseline Kumarini Farmakolo{ko djelovanje kumarina Toksi~nost kumarina Kela Angelika Laktoni Farmakolo{ko djelovanje laktona Inula (smrdljivi oman) i Oman

9 Masoja Druga ulja s laktonima Oksidi Farmakolo{ko djelovanje oksida Niauli Kajeput Druge vrste roda Melaleuca Ravensara/Kamforovac/Anisna ravensara Rod Eucalyptus Limunski eukaliptus Eukaliptus globulus Eukaliptus radiata Eukaliptus dives Eukaliptus polibraktea Mirta Lovor Ulja s askaridolom i apiolom Metoksifenoli Farmakolo{ko djelovanje metoksifenola Toksi~nost metoksifenola Rod Ocimum Bosiljak Druge vrste roda Ocimum Anis Komora~ Estragon Ostala ulja s metoksifenolima Ftalidi Farmakolo{ko djelovanje ftalida Ljup~ac Celer Ostala ulja s ftalidima Ostali spojevi: du{ikovi i sumporni spojevi, aterpenski ugljikovodici Du{ikovi spojevi Jasmin Sumporni spojevi Neterpenski ugljikovodici Ru`a FITOKEMIJA I FARMAKOLOGIJA LJEKOVITOG BILJA Jednostavni {e}eri [ipak Oligosaharidi Polisaharidi Fukus Piskavica Buha~ica (psilium)

10 FITOAROMATERAPIJA Masla~ak Crni sljez Bijeli sljez Divizma Lipa Lipidi i bazna ulja Masne kiseline Dobivanje masnih (baznih) ulja Stabilnost baznih ulja Makadamija Kalofil (tamanu) Jojoba Slatki badem Avokado Bora`ina No}urak Shea maslac Divlja ru`a Lijeska Argania P{eni~ne klice Suncokret Marelica Kokos Sezam Poliini Veliki ~i~ak Ehinaceja (rudbekija, slamnjak) Cijanogeni heterozidi Glukozinolati (sumporni glikozidi) i spojevi sumpora Rusoma~a (pastirska torbica) Crna rotkva Lektini i proteini Imela [ikimati, fenoli, fenolski heterozidi i fenolske kiseline \umbir Medvjetka Arti~oka Ru`marin Mo~varna kon~ara (suru~ica) Vrba Kumarini kokotac Ljekovita angelika Lignani, flavonoidi Podofil Sikavica (osljebod) Ginko

11 Timijan Rimska kamilica Stolisnik Poljska preslica Pasiflora Breza Antocijani i antocijanozidi Borovnica Crni ribiz Vinova loza Crna bazga Tanini Hamamelis Bijeli i crveni glog ^empres Kinoni Orah Sena Krkavina Aloja Gospina trava (kantarion) Noni Droge s esencijalnim uljima Anis Komora~ Kadulja ljekovita (`alfija) Mati~njak Metvica, paprena Oleorezine i sli~ni produkti Borovica Peru balzam i tolu balzam Benzoin Kalofil (tamanu) Iridoidi Valerijana (macina trava, odoljen) Harpagofit Sr~anik Maslina Uskolisni trputac Piretrini Seskviterpenski laktoni Arnika (br anka) Oman Diterpeni Triterpeni, steroidi, saponini i saponozidi Divlji kesten Sladi} Br{ljan

12 FITOAROMATERAPIJA Jaglac Neven Ginseng Eleuterokok, sibirski ginseng Konopljika Cimicifuga Kopriva Zlatnica Kardiotoni~ni glikozidi Karotenoidi Alkaloidi Gavez Dimnja~a Sr~enica (srda~ica) Rosopas STRATEGIJE FITOAROMATERAPIJSKOG TRETMANA Simptomatska fitoaromaterapija Drena`na fitoaromaterapija Jetra i `u~ Bubrezi Debelo crijevo Plu}a Ko`a Fitoaromaterapija terena Autonomni `iv~ani sustav Endokrini sustav Krvo`ilni sustav PRAKTI^NI SAVJETI ZA FITOAROMATERAPEUTE RJE^NIK KAZALO POJMOVA Za kraj O autoru

13

14 UVOD

15 UVOD Ova knjiga je koncipirana kao priru~nik ili ud`benik s potrebnim znanjima koje bi trebao znati jedan aromaterapeut i fitoterapeut. Na pisanje ove knjige potaknuo me potpuni nedostatak kvalitetne literature iz aromaterapije na hrvatskom jeziku: ono {to je do sada objavljeno i prevedeno manjkavo je u preciznosti opisa esencijalnih ulja, njihovih kemijskih i botani~kih karakteristika i preciznosti opisa djelovanja. Proporcionalno je manji broj kvalitetnih knjiga iz aromaterapije objavljen na engleskom jeziku, ve}ina kvalitetnije literature napisana je na francuskom jeziku, ali na `alost izdava~i i prevoditelji do sada nisu objavili takvu literaturu. Fitoterapijska literatura je relativno kvalitetnije zastupljena na hrvatskom jeziku, ali se previ{e daje naglasak na monografijsko opisivanje biljaka i nesavjesnog povezivanja tegoba i biljaka, uz potpuno odsustvo opisa interakcija s konvencionalnim lijekovima (ili kada se neki lijekovi mogu kombinirati s fitoaromaterapijskim pripravcima, a kada ne). Fitoterapija je terapijski pristup, a ne nabrajanje svojstava biljaka (u ~emu tako er vlada puno nepreciznosti) niti kemija ljekovitog bilja. Po prvi puta na hrvatskom jeziku `elim sa`eti aromaterapiju i fitoterapiju u integralnu cjelinu i objasniti {to zna~i fitoaromaterapijski pristup. Ovu knjigu treba shvatiti kao prvu u seriji, naglasak ove knjige je na obja{njenju temelja fitoaromaterapije, jasno}e i preciznosti. Zbog toga je ova knjiga uglavnom li{ena olako davanih receptura, pa }e biti veliko razo~aranje onima koji `ele na}i katalogizirane tegobe i bolesti po abecedi i neke ekspresne recepte za njihovo jo{ br`e rje{avanje. Ovo nije knjiga s receptima protiv celulita, {to je izgleda najbolji na~in za prostituciju aromaterapije kod nas. Ni fitoterapija niti aromaterapija se ne bore protiv ne~eg, ve} za zdravlje. Me utim, oni koji shva}aju da efikasnost terapije ovisi o dobrim temeljima, ne}e ostati razo~arani informacijama u njoj. Knjiga se sastoji od vi{e tematskih cjelina: 1. KEMIJA. U toj cjelini obja{njene su osnove kemije, kemijske veze, va`nije grupe kemijskih spojeva, svojstva kao {to su polarnost i nepolarnost, elektronegativnost i kemijski dijagrami. Cilj ovog poglavlja je dati minimum informacija koje treba znati jedan savjestan fitoaromaterapeut ili aromaterapeut i pojasniti glavne kemijske pojmove koji se pojavljuju u aromaterapeutskoj i fitoterapeutskoj literaturi. 2. BOTANIKA. Ovo je relativno kratko poglavlje gdje je dan uvod u klasifikaciju biljaka, histologija, fiziolo{ki procesi u biljkama i biosinteze i va`nije obitelji biljaka. Naglasak je na biokemijskim procesima koji biljci omogu}avaju sintezu tako velikog broja aktivnih tvari. 3. FARMAKOLOGIJA. Iz opse`nog podru~ja farmakologije esencijalnih ulja i ljekovitog bilja dao sam naglasak na osnovama farmak- 17

16 FITOAROMATERAPIJA ologije i njena dva velika podru~ja, farmakodinamike (kako neki lijek djeluje) i farmakokinetike (koja je sudbina lijeka u organizmu). U ovoj cjelini, pod naslovom liberacija, opisani su po prvi puta neki galenski (farmaceutski) oblici u fitoaromaterapiji poput supozitorija, vagitorija i kapsula. 4. MIKROBIOLOGIJA I IMUNOLOGIJA. Ovo poglavlje daje informacije o tome {to su bakterije i virusi i njihovu klasifikaciju, a opisuje glavne grupe patogenih mikroorganizama, bolesti koje uzrokuju te kako fitoaromaterapija mo`e pripomo}i u lije~enju tih bolesti. Po prvi put opisani su aromatogrami i njihovo zna~enje, kako aromatogrami u plo~ama tako i u teku}em mediju, te djelovanje esencijalnih ulja na patogene mikroorganizme. Osim toga, u ovom poglavlju su dani temelji imunologije, principi djelovanja imunolo{kog sustava, stanice u imunolo{kom sustavu i upalni medijatori i kako biljke i esencijalna ulja djeluju na imunolo{ki sustav. 5. SIGURNOST ESENCIJALNIH ULJA I BILJNIH PRIPRAVAKA (TOK- SIKOLOGIJA). To je iznimno bitno podru~je jer se kod nas koriste ulja bez kontrole. U njemu su opisane metode toksikolo{kih ispitivanja, toksi~na djelovanja esencijalnih ulja na cijeli organizam i organske sustave: dermotoksi~nost i fototoksi~nost, hepatotoksi~nost, neurotoksi~nost, nefrotoksi~nost, kancerogeno djelovanje. Ovo je posve zapostavljeno podru~je aromaterapije, ulja se koriste bez ikakvih upozorenja i osobno znam mnoge primjere lo{eg kori{tenja esencijalnih ulja koji su rezultirali nuspojavama i toksi~nim efektima. Ovo je poglavlje koje se ne smije presko~iti. 6. METODE EKSTRAKCIJE I IZOLACIJE BILJNIH MATERIJALA. U ovoj cjelini opisan je na~in dobivanja esencijalnih ulja i drugih tipova ekstrakata iz biljaka. Opisuje se i obja{njava {to je do destilacija vodenom parom, maceracija, digestija, perkolacija te kako se pripremaju infuzi i dekokti. Predstavljeni su i noviji tipovi pripravaka poput SIPF-a. Poseban dio je posve}en kontroli kvalitete esencijalnih ulja. 7. KEMIJA I FARMAKOLOGIJA ESENCIJALNIH ULJA gdje su opisana farmakolo{ka djelovanja pojedinih grupa spojeva u esencijalnim uljima, te monografije (opisi) pojedinih esencijalnih ulja. Bez jasnog shva}anja kemijskog sastava nema dobrog shva}anja djelovanja esencijalnih ulja, a bez shva}anja djelovanja esencijalnih ulja nema dobre aromaterapije. Monografije esencijalnih ulja sastoje se od opisa na~ina dobivanja i kemijskog sastava, farmakolo{kog djelovanja, s jasno nazna~enim na~inima primjene u kojima se posti`e terapeutski efekt. Na kraju su navedene i kontraindikacije, rizici i interakcije s lijekovima kori{tenja esencijalnog ulja. OVDJE ODMAH NAGLA[AVAM DA NE 18

17 UVOD SUGERIRAM ORALNU UPOTREBU ESENCIJALNIH ULJA OSIM KAO SRED- STVO AROMATIZACIJE (ISPOD 1%) KOJA JE ZAKONSKI DOZVOLJENA. Ovim ujedno otvaram vru}e poglavlje oko kori{tenja esencijalnih ulja u galenskim proizvodima, {to je u Francuskoj uobi~ajena pojava. Kod nas se esencijalna ulja shva}aju u kontekstu aroma i dodataka prehrani i njihovo kori{tenje diktiraju ljudi koji nisu dovoljno obrazovani u farmakologiji esencijalnih ulja. Ovo je poziv da se esencijalna ulja i aromaterapija kona~no vrate okrilju farmacije gdje prirodno i pripadaju. 8. KEMIJA I FARMAKOLOGIJA LJEKOVITOG BILJA. Analogno esencijalnim uljima, ovdje su opisane grupe kemijskih spojeva u ljekovitom bilju i njihova zajedni~ka svojstva, dane su monografije terapijski zna~ajnijih biljaka koje se koriste u fitoterapiji te njihove kontraindikacije, toksi~nost te s kojim se lijekovima odre ena biljka ili biljni ekstrakt ne smije uzimati. Svaka monografija sadr`ava i recepture za pripravu (dekokti, macerati, infuzi). Tako er sam posebnu pa`nju obratio na definiranje po`eljne doze, jer VE]INA DOZA KOJE NALAZITE NAPISANE NA VRE]ICAMA ^AJEVA ODVE] SU MALE DOZE. U Francuskoj se pripravci takvih doza svrstavaju u osvje`avaju}e napitke! Treba odmah znati da je navedena doza ZA ODRASLE LJUDE. Za djecu treba koristiti ½ do ¼ te doze. 9. STRATEGIJE FITOAROMATERAPIJSKOG TRETMANA. Opisuju se fitoaromaterapijski pristupi tretmanu i lije~enju ljudi: simptomatski, djelovanjem na drena`ni sustav i djelovanje na teren te je obja{njen osnovni koncept terena. Ovaj kratki pregled vrlo je bitan dio knjige koji predstavlja uvod u sljede}u knjigu, gdje }e se daleko ve}i naglasak dati na terapeutske pristupe. Na `alost, kod nas je masovno zastupljena samo simptomatska fitoaromaterapijska tehnika koja na kratke staze donosi uspjeh, ali cilj nije ~ovjeka samo lije~iti nego i promijeniti patolo{ki uzrok koji omogu}ava vra}anje bolesti. U Francuskoj simptomatska fitoaromaterapija ~ini tek MANJI dio terapije, a daleko vi{e pa`nje se posve}uje drena`i i terenu. 10. PRAKTI^NI SAVJETI ZA FITOAROMATERAPEUTE. Kratak sa`etak i savjeti u obliku pitanja i odgovora 11. RJE^NIK naj~e{}ih stru~nih izraza koji se pojavljuju u literaturi. S obzirom da je ova knjiga plod prou~avanja i iskustva jednog autora, pojedine cjeline obra ene su detaljnije, a pojedine s manje detalja poput poglavlja botanike. Osobno sam naglasak stavio na stvarna farmakolo{ka djelovanja i interakciju biljnih pripravaka s organizmom jer vjerujem da upravo u tom polju aromaterapeut i fitoterapeut mora znati najvi{e pojmova i podataka. Termin eteri~no ulje koji dolazi iz njema~kog i latinskog jezika (njema~ki: Äterische 19

18

19 METODE EKSTRAKCIJE I IZOLACIJE PRIRODNIH MATERIJALA Ekstrakti u fitoterapiji Dobivanje esencijalnih ulja mo`emo shvatiti kao vrstu izolacije to~no odre enih spojeva iz biljke metodama tije{tenja i destilacije vodenom parom. U fitoterapiji mo`emo koristiti pripravke od cijele biljke ili njenih dijelova i njene ekstrakte. Pripravci od cijelih biljaka i njenih dijelova Biljke se terapijski vrlo rijetko mogu koristiti cijele, a konzumiraju se poput povr}a. No, umjesto takvog na~ina terapijski aktivne biljke naj~e{}e se su{e, a zatim melju i od njih dobiva pra{ak (pulvis) koji se daje u odre enim dozama. Primjeri su pra{ak poljske preslice (Equisetum arvense) i harpagofita (Harpagophyton procumbens). Ovdje moram objasniti termin DROGA koji se koristi u farmaciji. Droga, nasuprot kolokvijalnom nazivu, nije opojno sredstvo. Droga je dio biljke (npr. su{ena i mljevena) koji se koristi u fitoterapiji. Teku}i ekstrakti Teku}i ekstrakti pripremaju se potapanjem biljaka u neko otapalo (naj~e{}e voda, te alkoholi glicerol i etanol, te smjese etanola, vode i/ili glicerola) kako bi se iz biljke iscrpli aktivni sastojci, a uklonili nepotrebne tvari kao {to je celuloza. 1. Infuzi Naj~e{}i uobi~ajeni naziv infuza u hrvatskom jeziku je ~aj. Aktivne tvari se ekstrahiraju djelovanjem vru}e vode kojom se biljka prelije. Biljke se prije toga naj~e{}e su{e kako bi se ljekovite tvari koncentrirale. Infuzi se rade tako da se voda zagrije do vrenja, a zatim se u nju stavi biljna droga i ostavi stajati pokrivena izme u 5 i 15 minuta. Biljna droga se zatim odvoji od teku}ine. Infuzi se naj~e{}e rade od mek{ih biljnih dijelova kao {to je list, cvijet, ili pak od cijelog nadzemnog dijela zeljaste biljke. 2. Dekokti Dekokt je tako er ekstrakt biljke dobiven u vru}oj vodi, ali se biljka kuha u klju~aloj vodi od 10 do 20 minuta kako bi se pobolj{ala ekstrakcija. Dekokti su prikladni za tvrde biljne dijelove kao {to su podanak, korijen i kora gdje je du`e vrijeme potrebno da vru}a voda prodre u unutra{njost biljnih dijelova i ekstrahira ljekovite tvari. Primjeri su kora krkavine (Frangula alnus) i podanak i irota (Acorus calamus). 175

20 FITOAROMATERAPIJA Meki biljni dijelovi nisu prikladni za pravljenje dekokta, pogotovo ako sadr`e esencijalna ulja jer se ona kuhanjem gube zbog isparavanja. Infuzi i dekokti dominantno ekstrahiraju polarnije tvari iz biljke. 3. Macerati Macerati se op}enito rade ostavljanjem biljne droge kroz odre eno vrijeme u nekom polarnom ili nepolarnom otapalu bez zagrijavanja. Vrijeme maceracije i vrsta otapala ovisi o biljnoj drogi. Korijen sljeza (Althea officinalis) macerira se u mlakoj vodi na sobnoj temperaturi dva do tri sata, dok se gospina trava (Hypericum perforatum) ma cerira vi{e tjedana u masnim uljima kao {to je maslinovo ili maka damijino ulje. U slu~aju sljeza, aktivni spojevi su hidrofilne sluzi koje u vodi relativno brzo bubre, dok je u slu~aju gospine trave potrebno izolirati lipofilne komponente kroz du`e vrijeme da bismo postigli optimalnu koncentraciju. Maceracija se izvodi na sobnoj temperaturi ili na hladnom. Tinkture su alkoholni ekstrakti biljnih droga dobivenih maceracijom u smjesi etilnog alkohola (etanola) i vode (naj~e{}e 40% etanola i 60% vode). Vrijeme maceracije je izme u tjedan i mjesec dana, nakon kojeg vremena se svje`a tinktura odvaja od biljnog materijala i ostavi odle`ati jo{ neko vrijeme kako bi se istalo`ile neke balastne tvari. Tinktura se tada filtrira i ~uva na tamnome mjestu. 4. Glicerinski ekstrakti Cijela biljka, svje`a ili eventualno suha, mo`e se macerirati i u razrije enom glicerolu. Ovakvim se na~inom sa~uvaju ve}e koli~ine ljekovitih tvari u biljci. Biljke se tako er mogu samljeti i cijele ~uvati u glicerolnoj otopini. Najnovija tehnologija SIPF (suspension intégrale des plantes fraîches, integralna suspenzija svje`eg bilja) koristi cijele biljke usitnjene do vrlo finog praha u teku}em du{iku, nakon ~ega se taj prah otapa u glicerolnom ili alkoholnom mediju. Na taj na~in budu sa~uvani gotovo svi ljekoviti spojevi, i oni lipofilni i hidrofilni, jer ne dolazi do grijanja ili selektivne ekstrakcije otapalima. U tablici 19. su predstavljene biljke gdje je SIPF ekstrakt superioran u odnosu na druge. 5. Perkolati i digesti To su teku}i ekstrakti biljaka gdje se biljka tretira s otapalima nis kog vreli{ta poput etanola na povi{enoj temperaturi kako bi se pove}ala ekstrakcija slabo topivih spojeva. To je pogodan na~in ekstrakcije za tvrde biljne dijelove. Kod digestije biljka se grije odre eno vrijeme u otapalu. Kod perkolacije biljka se stavi iznad posude s otapalom, a iznad biljnog materijala postavi se hladilo. Otapalo se tada grije na temperaturu vrenja otapala, pa otapalo isparava, hladi se u hladilu i kapa po biljnom materijalu vr{e}i na taj na~in ekstrakciju. Otapalo 176

21 KEMIJA I FARMAKOLOGIJA ESENCIJALNIH ULJA CEDROVI Cedrus atlantica (Endl.) Manetti ex Carr., Pinaceae atlaski cedar Cedrus deodara (Roxb.) G. Don, Pinaceae himalajski cedar Juniperus virginiana L., Cupressaceae vir inijski cedar Vir inijski cedar Himalajski cedar Kroz povijest mnoge vrste cedrova upotrebljavale su se u raznim zemljama. U Sredozemlju se koristila oleorezina libanonskog cedra, a drvo kao dragocjeni gra evni materijal. Oleorezina se koristila kao repelent, a stari Egip}ani su je dodavali u smjese za balzamiranje. Atlaski cedar je impozantno piramidalno stablo visoko do 40 metara, kratkih igli~astih listova. Himalajski cedar je stablo sjeverne Indije i Tibeta, a njegova oleorezina koristila se za lije~enje di{nih i urinarnih infekcija. Vir inijski cedar samonikla je biljka Sjeverne Amerike, a oleorezina i listovi (ali i kora drveta i ~e{eri) koristili su se uglavnom za lije~enje di{nih i urinarnih bolesti te reumatoidnog artritisa. Naraste do 35 metara visine, drvo je crvenkaste boje, a listovi sli~e ~empresu. Esencijalna ulja vrlo su popularna, na`alost ~esto lo{e ozna~ena i prodavana. Nazivi crveni cedar za vir inijski i bijeli cedar za atlaski nisu prikladni ni za imena vrsta niti za imena ulja. Na tr`i{tu se mo`e na}i vi{e vrsta cedrova. Cedrus atlantica je atlaski cedar, C. deodara je himalajski cedar, no nesavjesni prodava~i naj~e{}e prodaju pod imenom cedra ulje dobiveno iz Juniperus virginiana odnosno vir inijskog cedra. Dobivanje i kemijski sastav Sva esencijalna ulja cedrova dobivaju se destilacijom drveta vodenom parom. Ulje atlaskog cedra sadr`i seskviterpene i seskviterpenol atlantol, te seskviterpenske ketone (α- i β-atlantone). Ulje himalaj- 191

22 FITOAROMATERAPIJA skog cedra sli~nog je sastava, dominantni seskviterpenoli su himahalol i alohimahalol, te ketoni atlantoni. Ulje vir inijskog cedra sadr`i seskviterpene cedrene i tujopsen, te seskviterpenole cedrol i vidrol. Farmakolo{ko djelovanje Atlaski i himalajski cedar izvrsni su limfotonici, lipolitici i djeluju na arterijsku cirkulaciju. Koriste se kod: ote~enih nogu, oteklina, slabog toka limfe u organizmu (dermalno) pro{irenih vena (dermalno) celulita (dermalno) ateroskleroze (ovapnjenja krvnih `ila) (dermalno, oralno) Vir inijski cedar ne posjeduje jako limfotoni~no djelovanje, ali je zato vrlo dobar za vensku cirkulaciju (venotonik). Indiciran je za lije~enje: pro{irenih vena (dermalno) hemoroida (dermalno) Kontraindikacije, rizici i interakcije s lijekovima Ulja atlaskog i himalajskog cedra ne smiju se koristiti u trudno}i. Dermalna primjena je sigurna, ali oralna se ne sugerira zbog mogu}e neurotoksi~nosti. Velike doze ulja mogu izazvati promjene citokromskog metabolizma lijekova kao {to su varfarin, dikumarol, te neki sulfonamidi. MU[KATNA KADULJA Salvia sclarea L., Lamiaceae Mu{katna kadulja ima dugotrajnu reputaciju ljekovite biljke. Rimljani su ju zvali herba sacra, u prijevodu sveta biljka. Tradicionalna upotreba medicinski je opravdana: menstrualne tegobe, di{ne infekcije, probavne tegobe. Vjerovalo se da poja~ava osjete. U srednjem vijeku jo{ se nazivala i oculus Christi odnosno Kristovo oko. Ne zna se potje~e li taj naziv zbog tradicionalne upotrebe u nekim zemljama za ispiranje o~iju kod upala. Ova trajna biljka velikih, {irokih, pomalo srcolikih listova, uglavnom se uzgaja u Francuskoj i Maroku, ali samonikla je u cijeloj ju`noj Europi. Esencijalno ulje se koristi u parfumeriji. Ako je simbol kadulje zrela i mudra `ena (vidi monografiju esencijalnog ulja kadulje ljekovite), tada je simbol mu{katne kadulje mlada `ena pro`eta `ivotnom rado{}u djevoj~ice. Zrelost i mudrost s jedne strane, veselje i `ivotnost s druge strane, psiholo{ki moraju opstati zajedno, jer jedno bez drugog nije potpuno. Ovi su simboli dobri kako bi se zapamtila farmakolo{ka ~injenica kako se u terapijama amenoreje i drugih hormonalnih tegoba ova dva esencijalna ulja koriste uvijek zajedno. 192

23 KEMIJA I FARMAKOLOGIJA ESENCIJALNIH ULJA Dobivanje i kemijski sastav Dobiva se vodenom destilacijom biljke u cvatu. Sastav ulja je iznimno kompleksan (preko 250 do sada identificiranih spojeva!). Sadr`i male koli~ine monoterpena (pinena) i seskviterpena (germakren D, β-kariofilen), do 15% monoterpenskih alkohola (dominantno linalol), do 75% estera linalil acetata, diterpena (do 7% sklareola), tragove ketona, oksida, kumarina, laktona i sumpornih spojeva. Farmakolo{ko djelovanje Mu{katna kadulja ima jak estrogenomimetski u~inak (djeluje sli~no estrogenu i poti~e njegovu sintezu). Za estrogeno djelovanje mu{katne kadulje mora biti potvr eno da esencijalno ulje sadr`i sklareol, {to ovisi o uvjetima destilacije. Smanjuje kolesterol, a djeluje specifi~no antibakterijski protiv rodova Klebsiella i Pseudomonas. Djeluje stimuliraju}e na sredi{nji `iv~ani sustav. Glavne indikacije su: amenoreja, dismenoreja (oralno, dermalno) menopauza i problemi u menopauzi (oralno, dermalno) genitalne infekcije izazvane hormonskim tegobama (oralno, vaginalno, dermalno) povi{en kolesterol (oralno) umor pra}en nervozom (oralno, dermalno) Kontraindikacije, rizici i interakcije s lijekovima Esencijalno ulje mu{katne kadulje je kontraindicirano kod mastoza i estrogen ovisnih tumora (nekih od tumora dojke) te u `ena na terapiji s antiestrogenima i oralnim kontraceptivima. Valja ga striktno izbjegavati u trudno}i. Ina~e je sigurno i netoksi~no. ROD THYMUS To je jedan od najslo`enijih rodova u aromaterapiji. Glavne vrste ~ija se ulja mogu na}i na tr`i{tu su: T. vulgaris L. obi~ni timijan T. zygis L. jarmasti timijan T. serpyllum agg. maj~ina du{ica T. mastichina L. {panjolski timijan T. satureioides Coss. Prema farmakopeji, vrste T. zygis i T. vulgaris koriste se za iste indikacije u fitoterapiji i ne razlikuju se po imenu. Kemotipovi vrste T. vulgaris prema J. Passetu su: 1. timol 2. linalol 3. α-terpineol/terpenil-acetat 4. geraniol/geranil acetat 193

24 FITOAROMATERAPIJA 5. karvakrol 6. trans-tujenol-4 Uz tih 6 glavnih kemotipova postoje i kemotipovi p-cimen, limonen i 1,8-cineol, ali su vrlo rijetki na tr`i{tu. Vrsta T. mastichina sadr`i uglavnom 1,8-cineol, T. satureioides sadr`i borneol i karvakrol, a T. serpyllum timol, karvakrol, linalol i geraniol. TIMIJAN, Thymus vulgaris Timijani su poznati od anti~kih vremena. U staroj Gr~koj timijan se palio na oltarima, a legenda ka`e da se rodio iz suza prevrtljive Helene od Troje. Egip}ani su ga koristili u procesu balzamiranja. U svim narodima bila je poznata njegova mo} protiv zaraznih bolesti. U lo{ijoj aromaterapijskoj literaturi rod timijan naj~e{}e je katastrofalno opisan, a najgori su nazivi bijeli i crveni timijan. Ka`u da je bijeli timijan samo timijan kemotip linalol, crveni timijan kemotip timol, neki ~ak spominju kako je bijeli timijan pro~i{}eni crveni timijan. Istina je ta da naziv crveni potje~e od boje fenolima bogatih kemotipova timijana, ako se destiliraju u `eljeznim posudama pa nastaje poseban spoj (`eljezni fenoksilat) crvene boje. Oni koji `ele biti ozbiljni sada znaju da odmah mogu s rezervom uzeti knjige koje govore o bijelim i crvenim timijanima, pa i esencijalna ulja ako se prodaju pod tim nazivima. Timijan simbolizira ~vrsto}u i hrabrost, a u srednjem vijeku vitezovi su dobivali vjen~i}e timijana kao nagradu za hrabrost. Timijan Kemotipovi timol i karvakrol Kemotip timol sadr`i preko 70% timola te karvakrol i p-cimen, a kemotip karvakrol sadr`i preko 50% karvakrola. Oba kemotipa su vrlo jako mikrobicidna, ali i vrlo agresivna. Koriste se u malim dozama ako se nanosi na ko`u (ispod 1%), oralno se smiju koristiti samo u iznimnim slu~ajevima. Koriste se rektalno kod te{kih di{nih infekcija, ali samo u obliku supozitorija. Koriste se u tretmanu: infektivnih bolesti (rektalno, dermalno) oslabljenog imuniteta i umora (rektalno, dermalno). Kemotip linalol Sadr`i 50-80% linalola. Potrebno je imati certifikat o sastavu ovog kemotipa jer u njemu varira sadr`aj linalola, a ponekad se na u ulja ovog kemotipa koja ipak sadr`e odre enu razinu timola pa ga treba izbjegavati. Puno je bla`i i bezopasniji kemotip od timola. Djeluje tako er jako mikrobicidno, te je aktivan i protiv gljivica (Candida). Koristi se za: 194

25 KEMIJA I FARMAKOLOGIJA ESENCIJALNIH ULJA di{ne infekcije (dermalno, inhalacijski u kombinaciji s uljima s alkoholima i oksidima kao {to je kajeput, ravensara, niauli kemotip 1,8-cineol te vrstama eukaliptus radiata i globulus) urinarne infekcije (u dermalnim pripravcima, katkad oralno) kod gljivi~nih infekcija u probavnom sustavu (oralno). Kemotip geraniol Sadr`i geraniol i geranil acetat. Djeluje vrlo dobro protiv patogenih gljivica (Candida, Trychophyton, Microsporum te plijesni kao {to je Aspergillus). Koristi se kod: gljivi~nih i bakterijskih infekcija ko`e (dermalnom primjenom) infekcija urinarnog sustava (dermalnim putem, vrlo rijetko oralnim). Hidrolat timijana kemotip geraniol koristi se u obliku obloga kod infekcija ko`e. Kemotip tujenol-4 Sadr`i preko 50% trans-tujenola-4. Djeluje specifi~no protiv bakterija roda Chlamidia. Povoljno djeluje na rad jetre te djeluje protuupalno. Koristi se kod: klamidijalnih infekcija (dermalno, vaginalnim putem, oralno) reumatskih tegoba (lokalno dermalno, oralno) op}e malaksalosti i iscrpljenost (oralno zbog stimulacije rada jetre). Kemotip p-cimen Sadr`i preko 40% p-cimena i male koli~ine fenola (ispod 10%). Ovo je vrlo rijedak kemotip, ali je s terapijskog stanovi{ta zanimljiv jer djeluje dobro analgeti~ki i protuupalno, pa se lokalno koristi kod reumatoidnog artritisa i mijalgija (bolova u mi{i}ima). Thymus satureioides Thymus satureioides Cosson, Lamiaceae Biljka je vrlo sli~na obi~nom timijanu, relativno nepoznata u tradicionalnoj fitoterapiji gdje se ~esto cijeli rod Thymus koristi za iste indikacije. Esencijalno ulje, koje se dobiva destilacijom vodenom parom biljke u cvatu, bogato je monoterpenskim alkoholom borneolom (25-60%) i fenolima (do 20% karvakrola). Ova biljka u potpunosti je zamijenila danas ugro`enu vrstu SUMATRANSKOG KAMFOROV- CA, Dryobalanops aromatica Gaertner, Dipterocarpaceae, iz kojeg se tako er dobivalo ulje bogato borneolom. 195

26 FITOAROMATERAPIJA Farmakolo{ko djelovanje Ovo je jedno od najja~ih imunomoduliraju}ih ulja koja spre~avaju jaku upalu. Navodi se kao tonik i stimulator za cijeli organizam i djeluje kao afrodizijak. Indikacije mu diktira imunomoduliraju}e djelovanje: kroni~ne infekcije (oralno) autoimune bolesti (oralno) artroze i reumatoidni artritisi (oralno i dermalno) malaksalost i umor (oralno, dermalno). Kontraindikacije, rizici i interakcije s lijekovima Djeluje nadra`uju}e na ko`u pa treba paziti na koncentraciju. Umjerenost u dozi je potrebna i kod oralnog uzimanja. Maj~ina du{ica Ostale vrste roda Thymus Thymus zygis sadr`i uglavnom visok sadr`aj timola, pa se koristi kao Thymus vulgaris kemotip timol. Kemotipovi vrste Thymus zygis koji sadr`e linalol umjesto timola, koriste se kao i timijan kemotip linalol. Maj~ina du{ica (Thymus serpyllum) je zbirni naziv za nekoliko vrsta roda Thymus. Njihova esencijalna ulja sadr`e fenole kao timol i alkohole (geraniol, linalol). Ne{to su manje nadra`uju}a ulja od vrste Thymus vulgaris kemotip timol, koristi se u istim indikacijama, ali i s njim je potreban oprez. Thymus mastichina bogat je 1,8- cineolom. Ponekad koristi u lije~enju te{kih di{nih infekcija. 196

27

28 FITOAROMATERAPIJA Ru`marin Rosmarinus officinalis L., Lamiaceae Ova je biljka samonikla u mediteranskim zemljama. Koristi se ve} tisu}ama godina, a prona ena je u egipatskim grobnicama. Biljka je opisana i u poglavlju o fitoterapiji. Rimljanima je ova sveta biljka bila simbol regeneracije (ima smisla s obzirom na povoljan utjecaj na jetru), simbol postojanosti i pomla ivanja, a ru`marinova primjena u kozmetici stara je stolje}ima. Ru`marinove gran~ice palile su se tijekom zaraza. Simbol ru`marina kemotipa verbenon je otac i mudrost. Ru`marin je jo{ jedna kemotipski slo`ena vrsta, koja daje ~etiri glavna kemotipa: 1. verbenon/bornil acetat, 2. 1,8-cineol, 3. kamfor, 4. β-mircen/kamfor. Ru`marin je i jedno od naj~e{}e patvorenih esencijalnih ulja, u kojeg se dodaje sintetski 1,8-cineol i/ili kamfor. Zapravo su ve}ina esencijalnih ulja ru`marina na tr`i{tu, osim onih s posebnim certifikatima, zasigurno patvorine. 242

29 KEMIJA I FARMAKOLOGIJA ESENCIJALNIH ULJA Kemotip verbenon/bornil acetat Sadr`i do 40% ketona verbenona i kamfora do 15%, do 35% monoterpena (dominantno α-pinena), do 20% oksida 1,8-cineola. Ovaj kemotip raste uglavnom na Korzici. Kemotip verbenon djeluje povoljno na rad jetre i proizvodnju `u~i. Smanjuje produkciju sluzi u plu}ima te smiruje ka{alj. Poti~e regeneraciju ko`e. Koristi se kod: hepatitisa, nedovoljnog rada jetre, smanjene produkcije `u~i (oralno) di{nih infekcija (dermalno, inhalacijski, oralno) za njegu o{te}ene i osjetljive ko`e (dermalno, oralno). Hidrolat ru`marina kemotipa verbenon naj~e{}e se koristi zajedno s hidrolatom lavande ljekovite u maskama za tretman akni. Kemotip verbenon valja koristiti s oprezom, jer u ve}oj dozi mo`e biti neurotoksi~an kada se primjenjuje oralnim i rektalnim putem. Ne smije se koristiti u trudno}i i kod male djece. Kemotip 1,8-cineol Sadr`i dominantno oksid 1,8-cineol i manje koli~ine ketona kamfora i monoterpena. Uspijeva u sjevernoj Africi. Ovaj kemotip je jak ekspektorans, a za razliku od kemotipa verbenona izvrsno djeluje protiv patogenih bakterija (pogotovo rodova Staphylococcus, Streptococcus, Escherichia) i gljivica (Candida). Dobro poti~e cirkulaciju. Indiciran je uglavnom za: di{ne infekcije (dermalno i inhalacijski) cirkulatorne tegobe (dermalno) cistitise (dermalno, oralno). S oralnom upotrebom valja biti oprezan, jer neka ulja ovog kemotipa koja se na u na tr`i{tu, sadr`e ve}e koli~ine kamfora. Kemotip kamfor Ru`marin kemotip kamfor je naj~e{}i na tr`i{tu jer raste spontano u europskom mediteranskom bazenu, uklju~uju}i i Hrvatsku. Ve}ina esencijalnih ulja na tr`i{tu, ako ve} nisu patvorine, su kemotipa kamfor. Sadr`i do 30% kamfora, do 30% 1,8-cineola, i monoterpene (do 12% α-pinena i do 22% kamfena). Djeluje analgeti~ki i mukoliti~ki, slabije je potentan protiv patogenih bakterija od 1,8-cineol kemotipa. Indiciran je za: gr~eve i bolove mi{i}a lokomotornog sustava (dermalno) niskog tlaka (u niskoj dozi oralno; oprez! u visokoj dozi smanjuje tlak i toksi~an je). 243

30 FITOAROMATERAPIJA Ovo je najtoksi~niji kemotip ru`marina. Djeluje neurotoksi~no i hepatotoksi~no (za razliku od kemotipa verbenon koji stimulira funkciju jetre). Ne preporu~uje se oralna upotreba. Kemotip β-mircen/kamfor Raste na atlantskoj obali zapadne [panjolske, Portugala i Argentine. Sadr`i preko 20 % β-mircena, oko 15% kamfora te manje razine 1,8-cineola. Ovo je iznimno rijedak kemotip, a zbog prisustva β- mircena pokazuje ja~u analgeti~ku aktivnost od kemotipa kamfor. KADULJA, LJEKOVITA Salvia officinalis L., Lamiaceae Kadulja Ova biljka poznata je od davnina, a u anti~ko doba koristila se kao lijek za brojne bolesti. Naziv roda Salvia potje~e od rije~i salvare, {to zna~i spasiti ili iscijeliti. ^ini se da kadulja opisana u anti~ko doba ipak nije vrsta Salvia officinalis (vidi monografiju kadulje u fitoterapiji), ve} gr~ka kadulja, Salvia fruticosa Mill. (=S. triloba L.). Brojne vrste kadulje u kineskoj tradicionalnoj medicini ve`u se uz lije~enje neplodnosti. Imaju}i na umu djelovanje esencijalnog ulja, takva upotreba nije bezrazlo`na. Jo{ danas je slu`beno u upotrebi u tretmanu infekcija grla i ustiju. Esencijalno ulje se skromno koristi u kozmeti~koj industriji. Kadulja simbolizira zrelu i mudru, samosvjesnu `enu (vidi monografiju mu{katne kadulje). 244